Hrvatski nogometni savez u četvrtak potpisuje novi sponzorski ugovor sa SuperSportom, kladionicom koja je glavni sponzor Hrvatske nogometne lige. To je izazvalo veliku reakciju jer je od početka godine zabranjeno oglašavanje kladionica, ali s određenim sivim zonama. Baš to je zasmetalo Hrvatskoj udruzi Nogometni sindikat koja je izdala priopćenje koje donosimo u cijelosti.

“U posljednjih nekoliko godina svjedočimo zabrinjavajućem porastu kockarskih aktivnosti među djecom i adolescentima u Republici Hrvatskoj. Zabrinjavajuće je to da se dob prvog kontakta s klađenjem kontinuirano spušta, pri čemu značajan broj mladih u dobi od 10 do 15 godina navodi barem povremeno sudjelovanje u oblicima sportskog klađenja. U Hrvatskoj imamo 46.000 registriranih ovisnika o kockanju, što u praksi znači kako je stvarna brojka minimalno dvostruko veća, a neke prognoze idu i do trostruko većeg broja.

Od 1. siječnja 2026. godine na snagu je stupio novi Zakon o igrama na sreću, s ciljem jače zaštite građana, osobito maloljetnika. Međutim, u praksi je vidljivo da se zakon pokušava zaobići kroz razne marketinške manevre, formalne prilagodbe i kreativne interpretacije propisa kako bi se i dalje došlo do što većeg broja igrača. Umjesto stvarnog smanjenja dostupnosti i vidljivosti kockanja, svjedočimo sofisticiranijim načinima njegove promocije.

Ovdje nije riječ o zabrani niti o ideološkom napadu na tržište. Riječ je o odgovornosti. Ako zakon postoji radi zaštite građana, onda je neprihvatljivo istodobno tražiti načine kako ga zaobići. Ako sport ima društvenu težinu, onda mora imati i etičku hrabrost.

Svjedoci smo da naši klubovi, kada nastupaju u državama koje sustavno i dosljedno reguliraju područje kockanja, moraju uklanjati obilježja i sponzorske oznake koje upućuju na kladionice i kockarnice, upravo zato što su takve promocije prepoznate kao društveno rizične i štetne za maloljetnike. Time se jasno pokazuje da u nekim europskim pravnim i društvenim okvirima postoji svijest o potrebi ograničavanja normalizacije kockanja u sportskom prostoru. Paradoksalno je da ono što je u jednim državama neprihvatljivo u javnom i sportskom kontekstu, kod nas postaje standard i dio komercijalne strategije. Takva dvostruka praksa otvara pitanje jesmo li spremni preuzeti istu razinu odgovornosti prema vlastitoj djeci i mladima.

U tom kontekstu, komercijalni ugovori između nacionalnih sportskih institucija i kladioničarskih kuća nadilaze isključivo poslovnu dimenziju. Nogomet u Hrvatskoj ima ogroman simbolički i društveni kapital. Kada se taj kapital povezuje s industrijom koja generira ovisnost, normalizira se rizično ponašanje, osobito među mladima koji sport doživljavaju kao prostor identifikacije i uzora.

Kada krovna organizacija hrvatskog nogometa ulazi u partnerstvo s industrijom čiji su proizvodi povezani s visokim rizikom razvoja ovisnosti, mi kao HUNS osjećamo potrebu da stanemo u zaštitu mladih nogometaša sportaša u Hrvatskoj.

Ovisnost o kockanju ne pogađa isključivo pojedinca. Ona destabilizira obiteljske odnose, uzrokuje financijsku nesigurnost, narušava mentalno zdravlje i povećava rizik od komorbidnih poremećaja, uključujući depresiju, anksioznost i suicidalno ponašanje. Kada se radi o mladima, posljedice su dugoročne i razvojno štetne. Ovakvim ugovorima za ”šaku dolara” nanosi se nesaglediva šteta društvu.

Nogomet kao najpopularniji sport u zemlji ima potencijal biti snažan zaštitni faktor u razvoju djece i mladih, kroz promicanje discipline, zajedništva, zdravih životnih navika i emocionalne otpornosti. Upravo zato njegova institucionalna težina podrazumijeva i povećanu razinu etičke odgovornosti.

Ne postavlja se pitanje zakonitosti, već pitanje prioriteta.

Ako znamo da broj mladih koji ulaze u rizične obrasce klađenja raste, a dob ulaska u svijet klađenja smanjuje, tada je dužnost svih relevantnih dionika, uključujući sportske saveze, aktivno sudjelovati u smanjenju rizika, a ne samo u ostvarivanju komercijalnih koristi.

HUNS će i dalje održavati radionice i edukacije na temu „opasnost od kockanja i klađenja“ s ciljem prevencije rizičnih ponašanja sportaša svih uzrasta.

Sport mora ostati prostor razvoja, a ne ulazna točka u ovisničko ponašanje.

Vrijeme je da društvena odgovornost bude jednako vidljiva kao i sponzorski logotip.”